Razgovarali u Ljubljani, 4. lipnja 2004.

ORIS: Rad u arhitektonskom pozivu vaše je životno opredjeljenje. U vašem djelovanju prepleću se pedagoški i istraživački rad koji obavljate na fakultetu s arhitektonskim realizacijama. Kako ne govorimo o klasičnoj poziciji arhitekta, zanima nas koji su to ciljevi i vrijednosti koje slijedite?

Koželj: Na prvi pogled izgleda kao da u mom arhitektonskom radu ne postoji povezanost. Kad bi netko pokušao uspoređivati moje realizirane radove ili pak radove istraživačkog karaktera, ne bi mu pošlo za rukom da pronađe kakvu crvenu nit. Svaki pojedini rad na neki je način jedinstven, rezultat je spleta okolnosti s jedne strane, a s druge strane određenih vrijednosnih pretpostavki, da ne kažem, strateških pozicija koje si nastojim unaprijed postaviti u odnosu na određeni problem. Ključna stvar mog djelovanja je širenje prostora za arhitekturu, zaposjedanje svih prostora i međuprostora u kojima arhitekt može nešto učiniti, odnosno nešto promijeniti. Moje je stručno stajalište veoma jasno: arhitekt je javni kulturni djelatnik i inženjer razvoja, koji brine o javnoj kvaliteti zahvata u prostor.

On mora problematiku slijediti i rješavati je, mora se suožiti s najrazličitijim kontekstima, zadaćama, izazovima, te stalno tragati za svakojakim mogućnostima, kako bi je najbolje riješio.